2006-04-27
O ANALIZI PREDLOŽENIH AMANDMANA NA USTAV BIH IZVRŠENOJ OD STRANE LIDERA STRANKE ZA BIH HARISA SILAJDŽI?A
Ocjenu o Harisu Silajdži?u treba tražiti u kontekstu izjave koju je, o kadrovima koji su napustili SDA i otišli u druge stranke, na 3. kongresu SDA 2001. godine dao rahmetli Alija Izetbegovi?: ».Jedno je sigurno da je ovo vrijeme iznjedrilo mnogo nesebi?nih ljudi i mnogo heroja, ali i karijeriste. Jedan broj njih su otišli na drugu stranu. Ali trebamo znati: njihovim odlaskom, niti smo mi izgubili, niti je njihova nova stranka dobila. Ogromna ve?ina je ostala vjerna našoj stranci...... «

Tekst Stranke za BiH pod naslovom «Analiza predloženih amandmana na Ustav BiH» nedavno je objavljen u BH-medijima..Analizu potpisuje «Marketing» Stranke za BiH, ali je jasno da je njen autor dr. Haris Silajdži?. Tzv. «Analiza» ilustrira da dr. Silajdži? u svojoj politi?koj karijeri, kontinuirano bilježi posrnu?a. Njegova ostavka na funkciju premijera Vlade F BiH (R BiH) po?etkom augusta 1995. godine je prvo u nizu. Drugo veliko posrnu?e je na?in njegovog ponovnog, aktivnog «vra?anja» na politi?ku scenu BiH, posebno u vezi ustavnih reformi. U društvenim procesima se ne može eksperimentirati. Da može, bilo bi dobro pustiti da se politi?ki procesi odvijaju po Silajdži?evoj zamisli - odnosno, da se pod njegovim i pod uticajima Nikole Poplašena i Bože Ljubi?a ne usvoje amandmani, te da se narod «aši?are» uvjeri kud bi ih odvele poruke iz Silajdži?eve Analize. Poruka je da se odustane od zapo?etog i sudbonosnog iskoraka u ustavnim reformama. Vjerovatno bismo se uvjerili da je Silajdži?ev, Poplašenov i Ljubi?ev uticaj veoma opasan za budu?nost BiH. Logi?no se može zaklju?iti da je Silajdži?evo ponašanje veoma rizi?no i da bi, umjesto blokade ustavnih reformi, trebalo blokirati njegove, za budu?nost BiH, veoma rizi?ne politi?ke uticaje. To je nužno ako se želi efikasna zaštita BiH kao države. Trajnije blokiranje Silajdži?evih nakaradnih uticaja je mogu?e samo na predstoje?im izborima. Uz mnoge nesre?e koje su se dogodile našoj državi i njenim narodima, posebno Bošnjacima, možda ?e biti sre?na okolnost što se Silajdži? ponovo uklju?uje u politi?ki život.To je šansa da se voljom naroda na izborima i sam uvjeri da za bavljenje politikom nije dovoljno biti doktor nauka i profesor univerziteta. Ocjenu o Harisu Silajdži?u treba tražiti u kontekstu izjave koju je, o kadrovima koji su napustili SDA i otišli u druge stranke, na 3. kongresu SDA 2001. godine dao rahmetli Alija Izetbegovi?: ».Jedno je sigurno da je ovo vrijeme iznjedrilo mnogo nesebi?nih ljudi i mnogo heroja, ali i karijeriste. Jedan broj njih su otišli na drugu stranu. Ali trebamo znati: njihovim odlaskom, niti smo mi izgubili, niti je njihova nova stranka dobila. Ogromna ve?ina je ostala vjerna našoj stranci...... « Ovu ocjenu treba ?itati i prenijeti bira?ima. Silajdži?, kao nekadašnji potpredjednik SDA nikako nije smio do?i u sukob sa predsjednikom Izetbegovi?em. Za Silajdži?evo promoviranjeu politi?ara zaslužan je upravo Izetbegovi? koji mu je dao povjerenje i napravio prostore da iza?e iz anonimnosti, te dobije šanse kao perspektivan bošnja?ki i bosanski politi?ar. Kad tako o?itu situaciju nije mogao osjetiti, onda je sasvim jasno da ne može osjetiti ni finese politi?ke realnosti u kojoj se odvijaju ustavne reforme. Ta realnost traži politi?ku mudrost, a ne grubost, prepotentnost, oholost i bezobzirnost. Silajdži?eva «Analiza predloženih amandmana na Ustav BiH» je obi?ni pamflet u kome dominiraju nejasne, apstraktne, kontradiktorne, nelogi?ne, i demagoške fraze koje djeluju kao gomila besmislica u ?ijoj podlozi je njegov karijerizam i neka vrsta unesre?enosti zbog toga što je neko drugi a ne on sudionik historijski važnih pomaka u ja?anju države BiH i stabiliziranju mira na ovim prostorima. Da nije dao ostavku kad nam je bilo najteže, vjerovatno bi sada, upravo on, bio naš glavni sudionik reformskih procesa. On u svojoj Analizi ne nudi alternative. On samo ne?e ona rješenja koja nije li?no proizveo. Ne dozvoljava da u procesu reformi, bilo ko drugi osim njega do?e do pozitivnih referenci za budu?e politi?ko djelovanje, posebno u vezi sa predstoje?im izborima. Dati Tihi?u, Lagumdžiji i drugima pozitivnu ocjenu za ustavne reforme, Silajdži?u zna?i umanjiti vlastite izborne šanse. To je jedina prizma kroz koju on posmatra napredak u pogledu ustavnih reformi. Zamislimo kakav bi bio Tihi?, kad bi odustajao od ustavnih reformi zato što ih podržava Lagumdžija. Treba se prisjetiti rije?i rahmetli Izetbegovi?a izgovorenih na 3. kongresu SDA: «Naš cilj je država, a ne Stranka. Stranka je sredstvo za postizanje naših ciljeva». Tihi? se ponaša u duhu te poruke, pa mu ne smeta da podržava isto ono što i glavni konkurent Lagumdžija. Razlika izme?u Tihi?a i Lagumdžije u konkretnom slu?aju je u tome što Tihi? svjesno podržava velike poruke rahmetli Izetbegovi?a, a Lagumdžija, sasvim slu?ajno, zbog toga što je u njemu osje?aj za realnost, po tom pitanju sasvim evidentan i pozitivan. Tekst analize, izme?u redova otkriva da je i Silajdži? svjestan zamke u koju se sam doveo. Umjesto da bude sre?an zbog toga što ustavne reforme podržavaju svi relevantni doma?i i me?unarodni faktori, Silajdži? se ponaša kao unesre?enik. Umjesto da sa svima nama dijeli zadovoljstvo, on nam želi nametnuti belaj, blokade, zastoje. Zamka u koju je ušao, onesposobila ga je da shvati da i mi znamo da Ustav naše države nije valjan, da ga treba mijenjati i da bi, i mi, u najmanju ruku kao i on, voljeli sve odjednom izmijeniti, da ne ulazimo u neke iscrpljuju?e etape zapo?etih ustavnih reformi. Sve nas, Silajdži? vidi kao nedovoljno pametne. Ne želi vidjeti da i drugi ljudi me?u nama znaju šta sve treba promijeniti. U tom smislu Silajdži?eva prepotentnost postaje odvratna. Srazmjerna je njegovoj odsutnosti od politi?ke realnosti. Obzirom da je dugo van politi?ke scene, on podsvjesno osje?a da ne poznaje mnoge elemente iz politi?kog djelovanja u proteklih desetak godina od kada se po svojoj želji pasivizirao i napustio nas, i to u toku rata kada je našem narodu bilo najteže. Silajdži? nam je bio potrebniji onda kad nas je napustio, nego sada kada se na na štetan na?in i transparentno «vra?a» na lidersku poziciju. Sadržaj «Analize predložnih amandmana na Ustav BiH» otkriva da je nivo Silajdži?eve pri?e o ustavnim reformama prili?no ispod nivoa visoke politike kojom se želi baviti. Silajdži? se ne ponaša kao kompetentan politi?ar. Jovan Sterija Popovi? je napisao «Pokondirenu tikvu» u kojoj je neka primitivka pokušavala oponašati kulturnu i obrazovanu ženu, pa je u tome uvijek ispadala smiješna. Normalno, Silajdži?evo ponašanje u vezi sa ustavnim reformama nije takvo, ali je dovoljno da asocira na to. Ta istina je za njega poražavaju?a. To mu je upozorenje da prestane smetati. Bilo bi bolje i za njega i za njegov narod i za njegovu državu. Ponašaju?i se ispod svakog nivoa, u nedostatku valjanih argumenata, on se, iako ?ovjek sa nau?nim zvanjem, bavi apstrakcijama. Pronalazi greške u prijevodu Dejtonskog sporazuma, te o njima u svojoj Analizi piše, više zbog toga da demonstrira svoju obrazovnu «superiornost» nego zbog toga što je i sam svjestan da to što piše ima ikakvog smisla u okviru problema ustavnih reformi. Gdje je bio u proteklih 11 godina. Da nam je u to vrijeme ponudio bar dobar prijevod Dejtonskog sporazuma, bili bi mu zahvalni. To ?ini sada, ali ne sa dobrim namjerama, besmisleno u odnosu na problem koga trebamo rješavati. Silajdži? ne uo?ava snage koje ne žele nikakve reforme. Treba ga podsjetiti na rije?i ?ovjeka koga mi poštujemo, a on, u korist svoje bruke ne poštuje. Rahmetli Izetbegovi? je na 3. kongresu SDA o Dejtonskom sporazumu rekao: «...Mora se imati u vidu odnos snaga u vrijeme Dejtonskog sporazuma. Postoji razlika izme?u naše vizije i onoga što je zapisano u Dejtonskom sporazumu. Mi smo se zalagali i zalažemo se za našu viziju i ideju jedinstva BiH bez entiteta. Ali naše ideje u Dejtonu nisu bile same. Djelovao je i faktor sile. ?ak ima onih koji misle da samo sila odre?uje tok stvari. Mi vjerujemo u naše ideje, ali je i sila faktor koji se ne može zanemariti...». Bilo bi normalno da Silajdži?, kao sudionik Dejtonskog sporazuma nama, a ne mi njemu objašnjavamo da aktuelni stavovi najvažnijih me?unarodnih faktora u pogledu podrške ustavnim reformama, sami po sebi djeluju kao sila, koju tako?er treba uvažavati. Ne poštovati podršku svjetskih sila zaista je neodgovorno ponašanje. Mi polazimo od toga da svijet nije u zavjeri protiv BiH. Mi poštujemo demokratsku Ameriku i demokratski Evropu. Želimo im se približiti. Silajdži? nastupa paranoi?no, upravo na osnovu stava da nas svijet želi prevariti i da nam ne?e pomo?i u nastavku ustavnih reformi. To nas udaljava od Evrope. Silajdži?evo ponašanje je kontradiktorno proklamovanom stavu da se želimo uklju?iti u Euro-atlanske integracije. Dosljedan sebi, Silajdži? ignorira potrebu da odredbe koje su sadržane u reformskim zakonima donesenim u proteklih nekoliko godina, ?ime je oja?ana BiH, treba unijeti u Ustav. On misli, da to nije važno. Politi?ki angažman Harisa Silajdži?a je bio najbolji kada je bio u SDA. Zaklju?ci: 1.Silajdži? ?e svojim ponašanjem zbiti redove ekstremista u srpskom narodu. Niko kao ekstremisti SDS i Radikali ne?e imati ve?eg razloga za zahvalnost upravo Silajdži?u. Silajdži? je po svemu daleko od Nikole Poplašena, ali, nažalost ?injenica je da je smjer njihovog djelovanja u pogledu težnji za blokiranje ustavnih reformi isti. 2. Silajdži? ne uvi?a da je vrijeme liderstva prošlo i da je rahmetli Alija Izetbegovi? bio prvi i posljednji lider u Bošnjaka 3. Bosna ?e u budu?nosti trebati liderske i timove eksperata koji ?e ih voditi. SDA ?e biti ta koja ?e predvoditi te eksperte, odnosno SDA ?e biti lider.